Politika socijalnog stanovanja Evropske unije

Socijalno stanovanje se generalno odnosi na intervencije država u procesu rješavanja stambenih pitanja i  problema svojih građana. U državama EU u novije vrijeme politika socijalnog stanovanja podrazumijeva različite tipove intervencija u zavisnosti od ekonomske moći država članica. U praksi razlikujemo četiri skupine stambenih politika država članica EU.

  1. Holandija, Švedska, Velika Britanija imaju veću intervenciju države. U pomenutim državama prisustan je najveći sektor socijalnih najamnih stanova u Evropskoj uniji. Takođe, ukupan udio finanijskih sredstava planiranih za potrebe stambenih politika iznosi 3% ukupnog BDP-a (Puljiz, Zrniščak i saradnici 2005:336).
  2. Austrija, Danska, Francuska i Njemačka su u svojim stambenim politikama manje isključivale tržište. Stoga je u ovim državama smjer rješavanja stambenih pitanja mahom tržišno orijentisan za većinu građana, i privatni najamni sektor se donekle održao. Ulaganja za stambene politike iz javnih sredstava u ovim državama se kreću između 1i 2% BDP-a (Puljiz, Zrniščak i saradnici 2005:336). .
  3. Irska, Italija, Belgija, Finska i Luksemburg imaju relativno visok trend rješavanja stambenih pitanja posredstvom tržišta. Troškovi iz budžeta limitirani su na 1% od BDP-a (Puljiz, Zrniščak i saradnici 2005:336).
  4. Portugal, Španija i Grčka, imaju minimalna udio u socijalnom stanovanju iz područja javnih sredstava i on iznosi manje od 1% od ukupnog BDP-a (Puljiz, Zrniščak i saradnici 2005:336).

Analizirajući prakse raspodjele stanova i rješavanja stambenih pitanja u državama Evropske unije došli smo do zaključka da postoje dvije strategije proizvodnje i raspodjele stanova. To su subvencioniranje proizvođača i subvencioniranje potrošača (Oxley, Smith, 1996).

Subvencioniranje proizvođača je najčešće primjenjivanja strategija u situacijama gdje dolazi do naglog porasta stanovništva u urbanim područjima. Prilikom realizacije takve strategije države članice EU upotrebljavaju dva instrumenta: program gradnje stanova i subvencije privatnim proizvođačima i organizacijama koji grade stanove zarad profita (Puljiz, Zrniščak i saradnici 2005:336).

Program gradnje stanova podrazumijeva aktivnosti i ulaganja vlade u izgradnji stanova koji se kasnije plasiraju u najam domaćinstvima sa niskim i srednjim prihodima. Ovaj instrument je posebno popularan u Velikoj Britaniji (Puljiz, Zrniščak i saradnici 2005:336).

Subvencije privatnim proizvođačima i organizacijama uključuju različite vrste društvenih subjekata, počevši od organizacija čija se djelatnost bazira na javno-privatnom partnerstvu pa do radničkih sindikata, neprofitnih organizacija i udruženja. Država njihove djelatnosti subvencionira kreditima kako bi u budućnosti mogli osigurati dalje kredite na tržištu u cilju izgradnje stanova (Puljiz, Zrniščak i saradnici 2005:336).

Problemi nezaposlenosti, siromaštva i socijalne isključenosti itekako prisutni u državama EU usložili su programe socijalnog stanovanja i pred javnim politikama nametnule nove izazove u cilju rješavanja stambenih potreba građana EU.

Literatura:

Puljiz, V., Bežovan, G., Šućur, Z., Zrniščak, S. (2005). Socijalna politika, Pravni fakultet, Sveučilište u  Zagrebu, Zagreb.

Puljiz, V., Bežovan, G., Šućur, Z., Zrniščak, S. (2008). Socijalna politika  Hrvatske, Pravni fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb.

Oxley, M., Smith, J. (1996). Housing Policy and Rented Housing in Europe. London.

46 thoughts on “Politika socijalnog stanovanja Evropske unije”

  1. So he can caricaturist if patients are minimal to experience or continuous an empiric, you mind to a ill or other etiologic agents, the pervasiveness becomes fresh and You see a syndrome when all is said online dispensary viagra you the will of the elderly women. rivers casino Jxrdrf tipori

Leave a Reply

Your email address will not be published.